DNEVNIK JEDNE DEBELJUCE
Sve se promjenilo krajem 95-e kada sam počela raditi i živjeti sa sadašnjim suprugom. Oboje smo u tom periodu bili zaposleni i imali dobra primanja, a ja sam ponajviše počela uživati u hrani i jesti sve ono što si godinama nisam imala mogućnosti priuštiti . Uživajući u hrani i lagodnom životu nepoželjni kilogrami su se počeli nakupljati.
Bez obzira na nedaće u životu , ja sam uvijek bila vesela osoba. Debljina mi nije smetala, a imala sam sreću da je višak kilograma bio svugdje proporcionalno raspoređen. Kilaža mi je bila trn u oku jedino u onim slučajevima kad bih ispod oka gledala izloge dućana, u kojima su se šarenile raznovrsne krpice, a ja sam se oblačila poput stare babe.
Naša ljubav je toliko bila jaka i toliko nas je povezivala, da nama, ti moji kilogrami, a sada i njegovi nisu smetali. Najvažnije nam je bilo da smo sretni, a za ostalo nas nije bilo briga.
Dani su prolazili, a mi smo i dalje voljeli jedno drugo, ne razmišljajući o ničemu nego o ljubavi i hrani.
Šetali smo gradom zagrljeni, a pored nas je prošla zanosna,vitka plavuša, u pripijenim trapericama, uskoj majici dubokog dekoltea. Nije mogla ostati nezamijećena. Čak ni ja nisam ostala ravnodušna. Zapiljila sam se u ženu poput nekakvog balavca, da nisam ni primjetila kako je ruka mog supruga skliznula s mog ramena, dok se okretao za zanosnom ženom. On je stao kao ukopan i pogledom je pratio toliko dugo dok se nije izgubila u masi ljudi koji su šetali gradom. Prvi puta sam osjetila ljubomoru. Bila sam zavidna toj ženi, a istodobno i ljuta na supruga. A onda, kao da me netko zalio kantom hladne vode.
Cijelu mi noć ta slika nije izlazila iz glave. Slika mog supruga kako zuri u prekrasnu ženu. Ustala sam, stala pred ogledalo i rekla sama sebi, ovako više ne ide.
Idući sam dan vračajući se iz ureda uzela telefon i nazvala supruga. Počela sam brbljati kao navijena.
. On je stao i slušao, a onda izustio:
- Molim? Dijetu? Ma stara moja, ne dolazi u obzir. Dolazim po tebe i idemo u nabavu.
Došavši doma iz nabave raspakirala sam vagu i stala na nju. Doživljela sam šok. 109 kg!!! Ajme! Nisam mogla vjerovati očima! Užas! Što sam si to uradila? Moj suprug se takoder iznenadio i čudio gdje su mi sve te kile.
Nisam mogla vjerovati da sam samoj sebi toliko nažao napravila i da imam toliku kilažu, ali vaga je sve pokazala.
Zaključili smo da jedem previše i da moram početi računati kalorije. Dnevno 2200 kcal je za mene bilo dovoljno. A koliko sam ja pojela?
Prvih dana zapisivala sam i računala koliko jedem i ustanovila da već do 14 sati ja pređem dozvoljenu granicu, a do kraja dana dođe i do duplo!
Idućih mjesec dana bilo je jako teško, učila sam se da je 2200 kcal dovoljno i tako se hranila. Kruh sam jela i to kukuruzni, ali samo dvije kriške dnevno , a šnitica je bila debljine cca 4mm.
Nakon mjesec dana kilaža je pala na 105 kg.
Puno mi je značilo vidjeti brojku na vagi kako se spušta i to mi je bio dobar daljni poticaj.
Vagala sam se stalno, minimalno 3 puta na dan. Jela sam sve, meso, voće, povrće, ali sve umjereno, vagala sam količine i bila dosljedna. Moji ukućani su se znali šaliti sa mnom u vezi tog stalnog vaganja i kombiniranja namirnica, ali meni je to sljedećih 6 mjeseci značilo puno da bih se naučila pravilnoj količini obroka i unosu u tjelo.
Odlazila sam na spavanje sa tablicom pravilne prehrane u glavi, u jutro bih se budila i već kombinirala obroke. Nakon mukotrpnog prvog mjeseca, odlučila sam da bih sada mogla pokušati smanjiti unos na 1500 kcal dnevno.
Zahvaljujući internetu pronašla sam mnoge priručnike o prehrani i zdravom životu. Sakupljala sam potrebne podatke i usput se educirala o prehrani i ljudskom organizmu. Sljedeća 4 mjeseca moje dijete uklopila sam tih 1 500kcal u moje obroke i to tako da sam jela:
• ujutro u 5 čim sam se probudila, na prazan želudac popila bih 0.2 dl jabučnog octa, čaj i 2 kriške dvopeka s medom ili marmeladom (bez šećera ili sa fruktozom)
• u 7 sati popila bih kavu
• u 8 sati mali jogurt Bioaktiv
• u 10 sati 1 voćku
• u 11.30 međuobrok od 400 kcal
• u 14 sati popila sok ili pojela voćku
• u 16.30 ručak od 400 kcal
• najkasnije u 19 sati večera od 200 kcal
Kilogrami su se topili. Uspjela sam „pokrenuti sistem“ tj. početi trošiti višak masti u tijelu.
Bila sam ponosna na samu sebe i taj ponos mi je bio najveći poticaj.
U lipnju smo dobili poziv za vjenjčanje koje će se održati za dva mjeseca i već me hvatala panika što ću obući i koliko ću do tada uspjeti smršaviti. Bojala sam se da neću pronaći nešto lijepo među svim onim velikim konfekcijskim brojevima na koje sam kroz godine već navikla. Kada sam dobila od kolegice sa posla crnu, strukiranu haljinu, mnogi na vjenčanju me nisu mogli prepoznati. Imala sam 86 kg.
Pazila sam što jedem cijelu večer, kako i koliko. Dva dana nakon njihova vjenčanja mi smo krenuli na ljetovanje, u Dalmaciju.
Prije putovanja opskrbili smo se hranom, pogotovo ja. Moja hrana za idućih dvadesetak dana bila je u kartonskoj kutiji od mlijeka.
Unutra su se nalazili ponajviše stvari za koje sam se bojala da ih dolje neću naći, dvopek koji ja kupujem, , marmeladu bez šećera, med bez šećera.
Na Novu 2002. godinu imala sam 76 kg tj. 33 kg manje. Nagradila sam se kupivši sat koji sam odavno priželjkivala, a kojeg sam sada i te kako zaslužila.
Zdrav načn prehrane mi je već prerastao u kolotečinu, nisam više osjećala nikakav pritisak dijete, bila sam zadovoljna, vesela i svi su mi govorili da sam ljepša nego ikad.
Bližilo se Valentinovo i nešto čudno, ali lijepo se događalo u mom tjelu. Nakon posla otišla sam kupiti test za trudnoću.
Test je pokazao da se u meni upravo stvara jedan novi život. Muž i ja smo bili presretni.
Bila sam trudna 7 +2 tjedna ali zbog velikog i iznenadnog krvarenja završila sam u bolnici u koju sam ušla sa 75 kg a izašla bez bebe i sa 70kg. Bila sam u nevjerici, nisam mogla vjerovati što se dogodilo. Objasnili su mi da očito nešto s plodom nije bilo u redu.
Ovo je bila prva moja kriza. Osjećala sam se prazna. Više ništa nije imalo smisla. Ginekolog u bolnici savjetovao mi je da se čuvam od eventualne trudnoće, sljedećih pola godine. Poslušala sam ga.
Na ljeto 2002. godine imala sam 64kg. Prijatelji i poznanici me nisu mogli prepoznati.
Kile su se topile, ja sam koristila priliku da svaku subotu na tržnicu idem pješke 9 km do grada. Koristila sam svaku priliku da se što više krećem i hodanje je postalo, uz zdravu prehranu, moj svakodnevni stil života.
U listopadu sam imala 59 kg a već do sljedećeg ljeta 55/54 kg. Uživala sam cijelo ljeto u robi koju nikad prije nisam mogla obući. Sad sam počela održavati težinu, povećala sam unos kcal i uspjevala sam. Vaga je bila tu da me upozori, ako prekrdašim.
Moram priznati da sam si najljepša bila i najbolje se osjećala kad sam imala 59/60kg,
Krajem lipnja otkrila sam da sam trudna. Najljepše li vijesti! Igrom slučaja termin poroda po zadnjem menstrualnom ciklusu je bio baš za Valentinovo .
Na vrijeme su mi ustanovili da je trudnoća rizična i morala sam mirovati. Prvih dvadesetak tjedana trudnoće sam odležala u krevetu. Jela sam kao i do tada ništa više ništa manje, puno malih obroka, voća i povrća. Zapisivala sam što i koliko jedem. Uglavnom, pazila sam na dovoljan unos vitamina, minerala, tekućine.
Od dvadesetog tjedna ginekologica mi je preporučila puno kretanja i šetnji, tako da sam svaki dan do kraja trudnoće, u jutarnjim satima išla u grad ili šetala, samo da se ne ulijenim i ne otežam.
U trudnoću sam ušla sa 59.4 kg, a u 20 tjednu imala sam 65 kg.
U rodilište sam ušla sa 72.5kg.
Rodila se Tina duga 53 cm i teška 3543 g.
Neopisiv doživljaj, nevjerojatno iskustvo, donijela sam na svijet jedno malo, crno, čupavo čudo. Moju malecku, nešto najljepše što sam do tada vidjela. Tu sam zaboravila na sve, na djetu, hranu i ostalo. Imala sam moju malu srećicu, za kojom sam toliko čeznula.
Povratkom kući, imala sam 68 kg. Što znači da sam porodom izgubila 4.5kg.
Krajem ljeta došla sam na 62 kg.
Tu kilažu održavam. Kretanje i šetnje su sada svakodnevna navika. Više ne pazim na kalorije, jer jednostavno to mi je u podsvijesti, sada je to dio mene , najvjerojatnije zauvijek.
Nadam se da će moje iskustvo biti dobar i jak poticaj svima vama koji želite pobijediti kile, preuzeti kontrolu nad svojim životom i živjeti zdravije i sretnije
Tina je sretna kaj ima takvu mamu.