by Lina

Dugo sam se godina, točnije 8, borila s problemima poremećaja u prehrani. Namjerno ovdje to navodim u množini jer se uistinu radi o podosta dugačkoj listi. Anoreksija, kompulzivno prejedanje, bulimija, sve to zajedno u krug kojem se teško nazirao kraj. Prošla sam sve faze, pokušala razne načine te se na kraju potpuno sama uspješno izliječila. Snagom volje i potpore ljudi oko sebe.
Print

Žena u prolazu

U svojoj prethodnoj objavi spomenula sam ženu koja hoda ulicom. Da podsjetim zaboravne umove (ili umove koji nisu pročitali prethodnu objavu – pročitajte, mogla bi vam vrijediti) radi se o vidno anoreksičnoj ženi. U prošloj sam se objavi obraćala prvim dvjema vrstama ljudi i njihovim pogledima na nju, uz obećanje da ću se obratiti i onoj trećoj – onima koji joj se dive te žele biti poput nje, ili već jesu ona.

Za početak, nikad nećete biti ona. Nikada nije moguće postati ona. Čak i kada jeste ona, ne vidite to i negirate samima sebi da je tako, čvrsto vjerujući da je „još dug put do toga“. Vi ste, nažalost, ušli u fazu same bolesti.

Anoreksija je najnezahvalnija bolest ikada. Njoj nikada nije dosta te nikada nije zadovoljna. Čak i kada je zadovoljna, forsira na takve redukcije i samokažnjavanje kako ne bi iz tog zadovoljstva ispala. Najviše me od svega pogađa to što znam koliko je ljudi koji na ovo sada kimaju glavom, svjesno ili nesvjesno, jer znaju točno o čemu pričam.

Print

Prije početka, kako do početka ne bi ni došlo

STANI I RAZMISLI

Ana i Mia u glavama nekih današnjih ljudi dokaz su pobjede nad životom, preuzimanja jedne potpune i nepobitne kontrole nad sobom i stvarima oko sebe koje su svima vidljive.

Kad je u pitanju pogled drugih na taj poremećaj, po meni postoje tri skupine ljudi. Na primjer, hoda žena ulicom. Vidno anoreksična. Prva skupina ljudi će se zgroziti i proći pored nje još jednom se okrenuvši s potpunom nevjericom kako netko može biti „do te mjere glup“. Druga skupina ljudi neće ju ni primijetiti jer imaju svojih briga i obaveza te ne doživljavaju svijet oko sebe koji ih se ne tiče. Treća skupina ljudi divit će joj se. Ne samo jer je takvih gabarita da kupuje na dječjem odjelu u Zari, već jer je toliko uzvišena, ponosna i disciplinirana.

No je li uistinu?

Vrlo često kada se nađemo u žarištu problema, jednog ili više njih, inertni smo tražiti rješenje konkretno za taj problem. Tada smo skloni upuštati se u razne aktivnosti kako bismo na problem „zaboravili“, čime nesvjesno možemo stvoriti još nekolicinu novih problema. Problem može biti i čista dosada i manjak sadržaja u životu. To je, primjerice, bio moj.

Print

Poremećaj prehrane - uvod u temu

Neki kažu „stil života“, neki „najbolja prijateljica“, neki „psihička bolest s najvećom stopom smrtnosti“, no svi misle na više ili manje istu stvar, i svi su u pravu. Osobno najviše volim izraz „pakao“ jer najzornije prikazuje to stanje – beskonačni krugovi koji se preklapaju jedan s drugim tvoreći labirint iz kojeg se često čini nemoguće izaći. Zanimljivo zapravo koliku sposobnost i razinu kreativnosti naš vlastiti um ima, kada može sam kreirati takvu situaciju. Šteta što ih ne iskoristi na pametniji način, no polako, tek smo na početku.

S dubokim razumijevanjem ljudi oko sebe koji boluju, bolovali su ili su potencijali bolesnici želim podijeliti svoju priču. Korak po korak, slovo po slovo želim doprijeti do svijesti ljudi. Želim da znaju i razumiju potrebu nas svjesnih da njima, možda još uvijek nesvjesnima, ukažemo na ozbiljnost problema. Neki od nas stoje s transparentom skoro svaki dan u centru grada Zagreba, neki pišu prilično dirljive knjige iz vlastitog iskustva, neki pišu znanstvene članke i literaturu. Moj je izbor ovaj anonimni, jer kao i kod shvaćanja ovog, pa i raznih drugih poremećaja, nije važno ono što se vidi te se vidjeti zapravo može samo ono što se želi pokazati. Ta je rečenica upravo ono od čega vjerujem da sve polazi.

{loadposition kol1}

{loadposition kol2}

 
{loadposition ostalo}