Članci

Ispis

Smršaviti bez gladovanja! Istina ili mit?

Odbacivanje redukcijskih dijeta kao metoda regulacije tjelesne mase, zbog njihove neprirodnosti i svijest o važnost analize tjelesnog sastava prije kretanja na put mršavljenja bez gladovanja, bez vaganja namirnica i bez brojenja kalorija, najvažnije su odluke koje rezultiraju brzim postizanjem cilja i laganim održavanjem željene tjelesne mase.

Početkom dvadesetog stoljeća Index tjelesne mase ili  BMI (engl. Body mass index, krat. BMI) postao je popularan široj populaciji kroz različite programe brige za očuvanje zdravlja, koje su uglavnom sponzorirale vlade zapadnih zemalja kao poticaj širenju svijesti o zdravom načinu života, te važnosti pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti za ukupno zdravlje i prevenciju bolesti.

 

Ovaj indeks je prvenstveno statistički podatak, namjenjen proučavanju zdravlja populacije, te istraživenjima i usporedbi medicinskih podataka u kojima su zabilježeni tjelesna visina i tjelesna masa pojedinca u službi procjene rizika za zdravlje i njegove povezanosti sa stupnjem uhranjenosti populacije.

Index tjelesne mase koristi se samo za procjenu „debljine“ iako postoje  puno sofisticiranije i točnije metode za određivanje indeksa pretilosti. Tako sve do danas BMI pruža prikladnu statističku veličinu za procjenu uhranjenosti stanovništva  iako nije ni najbolji niti najtočniji pokazatelj. Ali kako se visina i težina standardno bilježe  za vrijeme različitih medicinskih pregleda, BMI je postao popularno sredstvo statističara koje omogućava jasnu povezanost između tjelesne mase i učestalosti pojavljivanja određenih bolesti a posebno tzv. metaboličkog sindroma koji povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2.

Najčešće korišteni kriteriji za dijagnosticiranje metaboličkog sindroma su:

-         opseg struka > 94 cm za muškarce i > od 80 cm za žene

-         razina triglicerida u krvi iznad 1,7 mmol/l

-         snižen tzv. dobri, HDL kolesterol na vrijednost ispod 1,03 mmol/l u muškaraca i ispod 1,29 mmol/l u žena

-         krvni tlak veći ili jednak vrijednosti 130/85 mmHg

-         glukoza u krvi natašte iznad 5,6 mmol/l

Opseg struka, od svih navedenih kriterija, najjednostavniji je za mjerenje a po dijagnostičkoj vrijednosti za procjenu kardiovaskularnog rizika, njegova prediktivna vrijednost veća je od vrijednosti Indexa tjelesne mase (BMI).

Zbog lakoće i jednostavnosti mjerenja, uz uporabu vage i metra, unatoč svim svojim ograničenjima, BMI se i dalje koristi u brojnim javno zdravstvenim kampanjama kao mjerilo idealne težine, iako nam tako dobivena vrijednost o tjelesnoj masi ne daje niti jedan podatak o vrsti tkiva koje daje ukupno dobivenu masu. Je li to masno tkivo, mišićno tkivo, koštano, suvišna voda ili nešto drugo, ostaje nejasno!

      

Uobičajeno se procjenjuje da BMI indeks manji od 18,5 označava mršavost i može ukazivati na neuhranjenost, poremećaj prehrane, ili druge zdravstvene probleme. BMI veći od 25 indicira pretjeranu težinu, a iznad 30 pretilost. Ovaj raspon kategorija odgovara odraslim osobama iznad 20-e godine života s obzirom da djeca imaju drugačije proporcije i drugačije odnose visine i težine nego odrasle osobe.

S obzirom de je BMI tek statistička procjena debljine, ali ne i precizna analiza tjelesnog sastava, neka osoba može imati BMI preko 30, ali ne mora biti pretila. Ovo je čest slučaj kod aktivnih sportaša. S druge strane, stariji ljudi s manjom mišićnom i koštanom masom mogu iako uz normalan ili niži BMI biti klinički pretili.

Preporuke granica BMI kategorizacije su sljedeće:

 

 BMI

 Klasifikacija

 <20

Pothranjenost

 20 - 25

 Idealna težina

25 - 30

 Prekomjerna tjelesna masa

 >30

 Pretilost

 

Prethodno navedena klasifikacija prema preporukama Svijetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO)  ipak se može razlikovati ovisno o građi tijela pojedinih naroda (npr. za Azijate niskog rasta u Japanu ili Kini).

BMI računa se tako da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima: BMI = m / h²

BMI prikazuje dakle, samo odnos težine i visine tijela, međutim ne uzima u obzir tjelesnu građu pojedinca, pa je njegova uporaba ograničena. BMI ne može ilustrirati preciznije podatke poput postotka masnog tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu što su osnovni kriteriji procjene debljine ili mršavosti. Osobe s visokim BMI indeksom ne mogu se automatski kategorizirati kao pretile a najbolji primjer za to su npr.bodybuilderi čiji je udio ukupne mase u odnosu na visinu velik, ali to unatoč visokom BMI-u, iznad 30, ne znači da su pretili.

S obzirom da ovako dobivena vrijednost BMI indeksa za određivanje idealne tjelesne mase može uvelike zbuniti, za dijagnosticiranje pretilosti preporučaju se daleko preciznije antropometrijske metode poput jednostavnih mjerenja opsega i kožnih nabora kaliperom na točno određenim točkama i točniji medicinski uređaji dostupni zdravstvenim djelatnicima.

Preciznije rezultate daje sveobuhvatna analiza tjelesnog sastava uz pomoć medicinskih uređaja koji na principu bioelektrične impedancije precizno detektiraju postotak i masu masnog tkiva, mišićnog tkiva, unutarstanične i izvanstanične vode, kostiju, te segmentalnu distribuciju istih i još brojne druge pokazatelje poput bazalnog metabolizma, usporedbe biološke i kronološke dobi organizma, zdravstvi scor itd.

 

    Da bi smo smršavili potrebno je jesti „pravu“ hranu u „pravo“ vrijeme

                                                 a nikako gladovati!

Hormon grelin jedan je od odgovornih za snažan osjećaj gladi koji nas tjera na unos hrane i prejedanje. Kada smo gladni visoku prisutnost ovog hormona u krvi detektira dio našeg mozga zvan hipotalamus i aktiviraju se procesi koji nam ne daju smršaviti. Spomenuto stanje, tipično je za redukcijske dijete kada je osoba lišena unosa hrane ili unosi male količine hrane. Tijelo, počevši od želuca i crijeva, detektira manjak makronutrijenata i ostalih hranjivih tvari i počinje proces otpuštanja grelina zbog signala o manjku hranjivih tvari.

2001. godine Wren i suradnici proveli su istraživanje na skupini dobrovoljaca od kojih su jedni trideset minuta prije ručka primili intravensku injekciju hormona grelina dok su ostali ispitanici primili placebo. Skupina koja je primila placebo objedovala je uobičajene količine hrane, bez potrebe za prejedanjem, dok se skupina koja je primila intravensku injekciju grelina evidentno prejedala.

Također, postoje istraživanja, koja su pratila razinu hormona grelina kod osoba koje su bile podvrgnute redukcijskoj dijeti, prije dijete i za vrijeme redukcijske dijete. Čak i u razdoblju od tri mjeseca nakon što je redukcijska dijete prekinuta, razina hormona gladi, grelina, kod osoba koje su bile podvrgnute redukcijskog dijeti bila je značajno povišena što je rezultiralo stalnim osjećajem gladi, razmišljanjem o hrani i željom za hranom. Kod tih osoba najniže izmjerene razine hormona grelina u razdoblju nakon dijete bile su jednake najvišim razinama hormona grelina u razdoblju prije dijete! Najjača glad koju su osjetile osobe koje nisu bile na dijeti bio je jednak najslabijem osjećaju gladi koji su osjećale osobe podvrgnute dijeti čak i tri mjeseca nakon prestanka redukcijske dijete.

 

 

 

Uskraćivanje hrane izazvano redukcijskom dijetom mobilizira snažnu protusilu koja se opire daljnjem držanju dijete!

Naše tijelo stvorilo je i prirodnu protutežu hormonu grelinu, u obliku hormona leptina koji nosi informaciju o sitosti, međutim, tijekom razdoblja gladovanja kad tijelu uskraćujemo hranu, razina hormona leptina pada a samim tim i poruka o osjećaju sitosti. Dakle, u razdoblju redukcijske dijete i gladovanja, tijelo se suočava s viškom grelina koji signalizira osjećaj gladi i smanjenom količinom hormona leptina koji potiskuje osjećaj sitosti.

Osoba s više masnih stanica, trebala bi imati i više hormona leptina čija je zadaća signalizirati mozgu da su potrebe organizma za hranom podmirene i da treba smanjiti unos hrane a mozak bi trebao smanjiti osjećaj gladi i apetit osobe. Međutim, kod pojedinih osoba taj mehanizam biva poremećen i unatoč tome što ima dovoljno leptina, moždane stanice ne reagiraju šaljući osjećaj sitosti, već jednostavno ne reagiraju na leptin. Tako osjećaj gladi ostaje intenzivan a tijelo sve slabije sagorijeva masne naslage. Novija istraživanja ukazuju na to da visoki udio žitarica u prehrani, kao i visoki udio voća tj. fruktoze, može dovesti do navedene rezistencije.

 

 Moćni kortizol i njegova uloga u debljanju

 

Stres je stanje poremećene psihofizičke ravnoteže kao posljedica osjećaja nemogućnosti ispunjavanja zahtjeva koje postavlja okolina što rezultira osjećajem tzv. “ugroženosti” na psihičkoj, tjelesnoj, društvenoj, socijalnoj razini.

 

U ovakvim stanjima odgovor našeg tijela je pojačano lučenje hormona kortizola koji nas priprema za borbu tj. suočavanje sa navedenim situacijama ali i potiče stanje tzv. inzulinske rezistencije koja uzrokuje gomilanje masnih naslaga zbog nemogućnosti ili smanjene sposobnosti korištenja ugljikohidrata iz hrane za potrebe bazalnog metabolizma i ostale energetske potrebe, pa se događa njihova pretvorba u mast koju tijelo ljubomorno čuva. Masne naslage nastale ovim mehanizmom tipično se nalaze u području trbuha, struka i bokova a upravo je opseg struka prediktor povećanog kardiovaskularnog rizika a bolesti srca i krvnih žila vodeći su uzrok smrti u Hrvatskoj.

 

 

Ovi podaci dovoljno govore o ozbiljnosti navedenog stanja koje je uz jednostavnu I brzu edukaciju i poznavanje ritma dnevnog ritma lučenja hormona kortizola i inzulina te prehrane u skladu s tim ritmom, jednostavno dovesti u optimalnu razinu i dugoročno ih održavati na oprimalnoj razini.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije kardiovaskularne bolesti (KVB) uzrok su smrti 17,3 milijuna ljudi na razini svijeta, odnosno 30% ukupne smrtnosti, a na razini Europe odgovorne su za 47% svih smrti. U Hrvatskoj su također vodeći uzrok smrti s udjelom od 48,3% u ukupnom mortalitetu (2012.g.). Uzrok su smrti u 54,5% umrlih žena i 42,1% umrlih muškaraca. U bolničkom morbiditetu KVB su godinama na prvom ili drugom mjestu po broju hospitalizacija, izmjenjujući se s malignim bolestima. Stope hospitalizacija za KVB rastu s dobi i više su u muškaraca nego u žena u svim dobnim skupinama a intenzivniji porast bolničkog morbiditeta počinje već u srednjoj životnoj dobi (iznad 40 godina), najplodnosnijem životnom razdoblju u svakom smislu.

Osim stanja akutnog stresa, kortizol povišen duže vremensko razdoblje tj. u stanjima kroničnog stresa, također potiče debljanje na način da raspoloživu energiju pohranjuje u masne naslage.

Promjena načina prehrane, koji zabranjuje gladovanje i redukcijske dijete, uz po potrebi, ovisno o zatečenom stanju organizma i visini kortizola, pravilno odabranu suplementaciju proizvodima potpuno prirodnog porijekla poput pantotenske kiseline, kalija ili npr. biljaka rhodiole i ashwagandhe, poznatih preko 5000 godina, pomaže uravnotežiti razinu kortizola a posredno pomaže i regulaciju tjelesne mase i regulaciju rada nadbubrežnih žlijezda.

Razina vitamina D često je snižena u osoba sklonih debljanju, te je provjera razine ovog vitamina jedna u nizu pretraga koje će pomoći u detekciji uzroka pretilosti i izradi plana prerane i suplementacije.

Magnezij i krom, također imaju važnu ulogu u procesu mršavljenja.

 

Ženski spolni hormoni i debljanje

 

Dobru regulaciju tjelesne mase žene moraju zahvaliti i ravnoteži spolnih hormona: estrogena, progesterona i testosterona. Od adolescencije do menopauze žene se prosječno udebljaju 15 do 18 kilograma a porastom udjela masnog tkiva u ukupnoj tjelesnoj masi smanjuje se kvaliteta života i narušava zdravlje. U postmenopauzi čak 50-60% žena ima prekomjernu tjelesnu masu a time i povećan rizik za brojne bolesti.

Najveći rizik nosi visceralna pretilost koju obilježava nakupljane visceralnog masnog tkiva kao i potkožnog masnog tkiva u području trbuha. Debljina je samostalni faktor rizika za koronarnu bolest srca, moždani udar, rak dojke, rak endometrija maternice I vensku tromboemboliju. Hormonsko nadomjesno liječenje bilo klasično ili liječenje tzv. Bio-identičnim hormonima, ima važnu ulogu za sve žene s nedostatkom estrogena I usporava debljanje žena, Prema nekim istraživanjima žene na ovoj terapiji debljaju se čak dvostuko manje. Hrana koja “blokira” estrogene receptore, također može pomoći kod mršavljenja (ananas, brokula, bobičasto voće poput malina, kupina, borovnica, ali I rajčica, heljda itd.), kao I ograničavanje konzumacije procesuirane hrane bogate estrogenom poput piletine I soje.

 

Povezanost lošeg sna i pretilosti

 

Povezanost lošeg sna ili nedovoljno sna uočena je u svim dobnim skupinama. Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da su djeca koja su spavala manje od 10 sati dnevno konzumirala 10 posto više kalorija od svojih vršnjaka koji su spavali duže. Slična povezanost uočena je I kod odraslih osoba.

Tako se nedostatak sna kao i kasni odlazak na počinak smatra jednim od najčešćih uzroka neuspješnih pokušaja mršavljenja. Iako je potreba za snom individualna, ipak, prosječni broj sati potrebnih za kvalitetan san je 7-8 sati. Nedostatak sna potiče glad i utječe na apetit jer može smanjiti razinu leptina, hormona koji nam govori kada smo dovoljno pojeli i povećati grelin, hormon koji stimulira glad. To naravno može dovesti do prejedanja. Dnevni unos kalorija kod osoba koje pate od nedostatka sna se povećava za oko 300 kcal. Također, nedostatak sna ili nekvalitetan san, pokazala su istraživanja, dovodi do povećane potrebe za unosom ugljikohidrata. Neispavanost dakle snižava razinu leptina što smanjuje osjećaj sitosti nakon obroka a potiče rast hormona grelina koji dodatno stimulira apetit. Istraživanja govore da je nakon dvije uzastopne noći s četiri sata sna tijekom svake, razina hormona leptina smanjena za 18 posto a razina hormona gladi grelina povećana 28 posto. Dovoljno razloga za ispravnu odluku o ranijem odlasku na počinak, zar ne?

 

Melatonin i njegova uloga u regulaciji sna i prevenciji debljanja

Melatonin, homon epifize, presudan je za dobar san. Rad u smjenama tj. noćni rad, neminovnost je većine zdravstvenih radnika kao i odlazak na spavanje poslije ponoći, putovanja u druge vremenske zone i slično, što sve zajedno značajno utječe na razine melatonina u krvi. Melatonin snižava nivo kortizola, hormona stresa koji, da bi smo uspješno zaspali, mora biti nizak. Razina kortizola postupno pada u poslijepodnevnim i večernjim satima što je jedan od načina da se tijelo umiri i pripremi za postupni rast hormona melatonina koji nas uvodi u san. Aktivnosti poput kasne tjelovježbe, trčanja, odlazaka u teretanu ali i izloženost uznemirujućim sadržajima koji dižu razinu kortizola remete san i potiču nakupljanje visceralnog masnog tkiva i potkožnog masnog tkiva u području struka, trbuha i bokova. Melatonin je izuzetno osjetljiv na količinu svjetla te intenzivno svjetlo u večernjim satima, kao i slabo dnevno svjetlo remete ritam njegovog lučenja i povećavaju sklonost debljanju. Reguliranje razine melatonina, pokazala su istraživanja, pomaže u kontroli tjelesne težine čak i bez smanjenja unosa hrane. Melatonin je važan i za regulaciju ukupnog kolesterola i „dobrog“ HDL kolesterola čime pomaže smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti. Melatonin također ima jako antioksidativno djelovanje a ponekad ga je potrebno uzeti kao potporu u procesu mršavljenja u obliku suplementa.

Ako imate problem s visokom razinom kortizola, niskim melatoninom, debljanjem, ranije pođite na spavanje I darujte svom tijelu dovoljno sna. San nije izgubljeno vrijeme. U snu se naše tijelo regenerira I to je ono što mu dugujemo. Odluka o suplementaciji melatoninom, također je jedna od mogućnosti.

 

 

Inzulinska rezistencija i debljanje

Gušterača osim probavnih enzima luči I određene hormone od kojih je inzulin svima dobro poznat. Neophodan je za metabolizam ugljikohidrata I omogućava prijenos glukoze iz krvi do mjesta na kojima će biti iskorištena u vidu enegrije.

Ako patite od učestalih “napada” intenzivne gladi i teško ili nikako ne možete skinuti nakupljeno suvišno masno tkivo, možda ste razvili tzv. Inzulinsku rezistenciju. Kod inzulinske rezistencije, funkcioniranje hormona inzulina na periferiji je poremećeno. Periferne stanice I tkiva postupno razvijaju otpornost na inzulin, što potiče gušteraču da ga proizvodi sve više I više čime se u konačnici, ako ovo stanje potraje, funkcija gušterače može I iscrpiti. Tako visoka razina inzulina u krvi sprječava potrošnju uskladištenih masnih naslaga što dovodi do teškoća u redukciji tjelesne mase, reguliranju I održavanju optimalne tjelesne mase.

Na vrijeme prepoznata inzulinska rezistencija, može se regulirati odgovarajućom prehranom I na taj način prevenirati posljedice u vidu dijabetesa tipa 2, te najčešće doživotna farmakoterapija.

               

Tko je kriv za debljanje? Šećer ili mast?

Šećer je relativno nov u ljudskoj prehrani. Potrošnja šećera porasla je oko 50 puta u posljednjih 150 godina. Prosječna godišnja potrošnja šećera po osobi je danas oko 60 kg u Engleskoj i u Americi. Prosječni stanovnik SAD-a unosi dnevno oko 300 g šećera. Međutim nisu rijetkost niti osobe čiji dnevni unos iznosi 500 grama. Ta količina uključuje šećer u slatkišima, desertima, sokovima, voću, čaju, kavi, napitcima.

Profesor John Yudkin, s katedre za fiziologiju  Sveučilišta Queen Elizabeth u Londonu, dugi niz godina istraživao je podatke o utjecaju običnog šećera na nastanak i tijek kardiovaskularnih bolesti.

Rezultate istraživanja Yudkin je objavio u svojoj knjizi " Sweet and Dangerous " gdje je ukazao da opće prihvaćene teorije o mastima, kao uzročnicima koronarne bolesti, nisu ispravne i da je daleko veći krivac za koronarne bolesti konzumiranje velikih količina šećera. Nasuprot opće prihvaćenom mišljenju da su koronarne bolesti uzrokovane uzimanjem velikih količina životinjskih masti (zasićene masti), prof. Yudkin je našao daleko veće korelacije između srčanih bolesti i potrošnje šećera. Oboljeli od koronarnih bolesti daleko vise su konzumirali obični šećer, saharozu (fruktoza + glukoza), nego osobe koje su uzimale manju količinu šećera. Rezultati istraživanja provedenih u Massachusettsu u Sjedinjenim Američkim Državama pokazali su da unos masti i učestalost srčanih bolesti nisu u korelaciji. Profesor Yudkin prikazao je podatke iz 15 zemalja i dokazao da broj umrlih od srčanih bolesti na 100.000 osoba raste od 60 za one koji troše 10 kg šećera godišnje, na 300 za one koji konzumiraju 60 kg šećera na godinu a smrtnost se naglo povećava na 750 umrlih u skupini koja trosi 75 kg na godinu dana. Profesor Yudkin je pokazao i da je prosječna potrošnja saharoze, kod 65 bolesnika, starosti od 45 do 65 godina oboljelih od srčanog infarkta, bila 70 kg, dok je kod bolesnika oboljelih od drugih bolesti, prosječna potrošnja šećera bila 40 kg. Riječ je o statistički značajnoj razlici. Muškarci s velikim unosom saharoze imaju daleko veće šanse obolijevanja od koronarne bolesti u životnoj dobi između 45. i 60. godine u odnosu na one koji konzumiraju manje saharoze.

Metabolizam fruktoze razlikuje se od metabolizma glukoze. Metabolizmom fruktoze, stvara se prekursor kolesterola, koji se sintetizira u stanicama jetre. Brojne epidemiološke studije ukazuju na povezanost količine kolesterola u krvi i pojave koronarne bolesti. Ancel Keys iz Minneapolisa je prvi ukazao da prehrana može biti uzrokom koronarne bolesti. On je 1957.godine pokazao da porast razine kolesterola prati porast broja koronarnih bolesti. Od velike je važnosti i sinteza kolesterola koji nastaje metaboliizmom fruktoze. Na taj način i uzimanje saharoze povećava koncentraciju kolesterola u krvi. Ovu činjenicu potvrdio je, u svojim pokusima na životinjama i Milton Winitz. Rezultati njegovih istraživanja snažno podupiru Yudkin-ove zaključke da je saharoza (bijeli šećer sastavljen od glukoze i fruktoze) koliko slatka toliko i opasna.

Novija istraživanja pokazala su da je potrošnja fruktoznog sirupa po glavi stanovnika devedesetih godina prošlog stoljeća bila 56 kilograma po osobi, a sada se ta brojka penje na preko 75 kilograma.

Za dobro zdravlje poželjno je izbjegavati saharozu u prehrani kao i saharozom zaslađen čaj, kavu i sokove. Također je poželjno izbjegavati gazirana pića, bezalkoholna pića i slastice. Prehrani u kojoj 20% energije potječe od saharoze, odgovara prosječan unos te vrste ugljikohidrata od 125 g na dan, ili 50 kg na godinu. Ako se smanji godišnji unos šećera i svede na 25 kg može se značajno poboljšati zdravlje, smanjiti opasnost od srčanih bolesti, smanjiti kolesterol u krvi i poboljšati imuno-biološka otpornost organizma.

Na žalost, često nismo svjesni „skrivenih“ šećera u hrani koju konzumiramo.

Ponašanje fruktoze i glukoze u ljudskom organizmu znatno se razlikuje. Glukoza ulaskom u  organizam stimulira oslobađanje inzulina, koji vodi glukozu iz krvotoka u stanice koje je iskorištavaju kao pogonsko gorivo dok istodobno inzulin zaustavlja otpuštanje masnoća. Osim tog dolazi do stimuliranja masne stanice na oslobađanje hormona leptina koji daje osjećaj sitosti, a supresije želuca da izlučuje grelin koji izaziva glad. Fruktoza se metabolizira potpuno drugačije od drugih šećera. Ona se iz tankog crijeva kreće prema jetri gdje pretvorba ide u smjeru stvaranja masnih kiselina.

 

Fruktoza potiče osjećaj gladi i povećava potrebu za hranom, pri čemu dolazi do porasta tjelesne težine ali i  intraabdominalnih visceralnih masnoća. Posljedica unosa fruktoze je i njeno metaboliziranje u jetri u trigliceride, odnosno oblik masnoće koji će podignuti razinu "lošeg" (LDL) kolesterola, a smanjiti razinu „dobrog“ (HDL) kolesterola.

 

Da bi se dokazala veza između unosa fruktoze i porasta razine triglicerida, provedeno je istraživanje na zdravim dobrovoljcima podijeljenim u dvije skupine s obzirom na unos fruktoze i glukoze. Nakon samo šest tjedana skupina koja je konzumirala fruktozu imala je porast triglicerida u krvi za 32%.

 

Istraživanja su pokazala da ovisno o koncentraciji fruktoze u krvi dolazi do porasta urične i mliječne kiseline koje imaju negativni utjecaj jer vode zakiseljavanju organizma i podloga su za pojavu brojnih bolesti, čime se lista lošeg djelovanja fruktoze na organizam povećava. Također, porastom fruktoze u krvi dolazi do pojačanog izlučivanja minerala kao što su kalcij, magnezij i cink, a smanjuje se resorpcija bakra čiji nedostatak u organizmu može pogodovati razvoju anemija, srčanih aritmija, neplodnosti, lomljivosti kose, povišenju razine kolesterola.

 

Upravo zbog nedvojbenih dokaza da pretjerani unos fruktoze uzrokuje pretilost, porast visceralnih masnoća i masnoća u krvi, porast urične i mliječne kiseline, pojavu inzulinske rezistencije, a samim tim i kardiovaskularni rizik, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) limitira je unos fruktoze na maksimalno 10% od ukupnog kalorijskog unosa.

Drugi dijetetski faktor važan u koronarnoj bolesti, je vitamin C. Ulogu askorbinske kiseline u metabolizmu kolesterola, i nastanku koronarne bolesti potvrdli su rezultati istraživanja koji su pokazali da je koncentracija kolesterola u serumu značajno pala poslije unosa samo 1 g askorbinske kiseline na dan. Američki biokemičar, Irving Stone, zastupa mišljenje da je dnevni unos, od jednog (ili više) grama askorbinske kiseline, dovoljan za sprječavanje nastanka koronarne bolesti.

Također su rezultati kliničkih ispitivanja pokazali kako tokoferol (vitamin E) u  dozi od 200 IU (ili više) dnevno, svojim anti-oksidativnim djelovanjem, štiti kardiovaskularni sustav od nastanka i razvoja poremećaja.

Pravilno uzimanje vitamina C i E, zajedno sa smanjenjem ili eliminacijom saharoze iz prehrane, može pomoći smanjenju mogućnost razvoja koronarne bolesti.

Ovo su jasni dokazi kako je pravilna prehrana jedan od ključnih čimbenika u sprječavanju nastanka brojnih bolesti u našem organizmu.

 

Važnost jetre u procesu mršavljenja

 

Jetra je najveća žlijezda u ljudskom tijelu i uz brojne funkcije koje ima ključna je i za detoksikaciјu, gubitak masnoća i održavanje zdrave tjelesne mase. Optimalna funkcija jetre doprinosi održavanju optimalne razine kolesterola, održavanju zdrave tjelesne mase, reglaciji probave bez osjećaja punoće nakon obroka i problema sa stolicom a u suprotnom uz simptome na razini probavnog sustava nastaju brojni simptomi na nivou drugih organa i organskih sustava, poput osjećaja kroničnog umora, otežane koncentracije, nečiste kože i loše boje tena.

 

Dobra funkcija jetre potiče topljenje masnoća, a time i zdrav gubitak kilograma te dugoročno poboljšanje metabolizma. Jetra je posebno opterećena kod: dugotrajne konzumacije hrane bogate konzervansima, pojačivačima okusa, umjetnim bojama, izloženosti zagađenom okolišu, pijenju slatkih i gaziranih pića ili alkohola, konzumiranja masne i industrijski prerađene hrane, dugotrajnog korištenja lijekova i sl.

Sve navedeno može dovesti do nealkoholne masne  bolesti  jetre i povišenja vrijednosti visceralnih masnoća što može rezultirati i tzv. sindromom kroničnog umora,  smanjenjem  energije,  padom  imuniteta  i  povećanom  tjelesnom masom. U masnoj jetri može doći i do upalnih procesa što predstavlja po život opasno stanje. Zdrava jetra lako metabolozira masnoće i eliminira toksine.

Ako se odlučite na redukciju tjelesne mase a imate masnu jetru, vaš cilj postaje iznimno težak jer osnovni procesi u vašem tijelu ne funkcioniraju optimalno: probava je spora, regeneracija mišića traje duže, gubitak masnoća je sporiji a kako u tijelu ostaju brojni štetni spojevi koje je potrebno eliminirati, opterećen je i naš središnji živčani sustav zbog čega možemo postati  nervozni,  kronično umorni što dovodi do žudnje za slatkom ili nekom drugom vrstom hrane tj. u hrani tražimo izvor energije i emocionalnu utjehu. Ako želite pomoći vašoj jetri na ptpuno prirodan način ali i potaknuti proces mršavljenja, razmislite o upotrebi proizvoda koji sadrže biljke poput sikavice, artičoke, kurkume i sl. Njihova učinkovitost je znanstveno dokazana i potkrijepljena brojnim kliničkim istraživanjima.

 

Povezanost štitnjače i debljanja

 

Svaka osoba kod koje se pojavi nagli porast tjelesne mase, kao i nagli gubitak kilograma, trebala bi ispitati funkciju štitnjače. Štitnjača je mala žlijezda koja leži tik pod kožom ispod Adamove jabučice u području vrata. Štitnjača izlučuje tireoidne hormone, koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju kemijske funkcije (brzina metabolizma). Tireoidni hormoni utječu na brzinu metabolizma na dva načina: poticanjem gotovo svakog tkiva u tijelu da stvara bjelančevine i povećanjem količine kisika koje rabe stanice. Za proizvodnju tireoidnih hormona štitnjači je potreban jod, element koji se nalazi u vodi i u hrani. Da bi štitnjača normalno funkcionirala, moraju zajednički djelovati brojni faktori: hipotalamus, hipofiza, bjelančevine u krvi na koje se veže hormon štitnjače i pretvorba hormona T4 u T3 u jetri i drugim tkivima.

Tijelo ima složeni mehanizam za reguliranje razine tireoidnih hormona. Najprije hipotalamus, koji je smješten tik iznad hipofize u mozgu, luči hormon koji otpušta tireotropin (TRH), a koji uzrokuje da hipofiza stvara hormon koji potiče štitnjaču, tzv.

tiroidni stimulirajući hormon (TSH). Upravo kako i ime govori, hormon koji potiče štitnjaču (TSH) da proizvodi svoje hormone T3 i T4.

 

 

 

Kada količina tireoidnih hormona koji kruže u krvi dosegne određenu razinu, hipofiza stvara manje hormona koji potiče štitnjaču (TSH); kada se količina tireoidnih hormona koji kruže u krvi smanji, hipofiza stvara više hormona koji potiču štitnjaču (TSH), što predstavlja negativni kontrolni mehanizam povratne sprege.

Tireoidni hormoni se nalaze u dva oblika. Tiroksin (T4), oblik koji se stvara u štitnjači, ima samo slabi učinak na ubrzavanje tjelesnog metabolizma. Tiroksin se pretvara u jetri i drugim organima u metabolički aktivni oblik trijodotironin (T3). Pretvorbu T4 u T3 u jetri i drugim organima nadziru mnogi čimbenici uključujući trenutne tjelesne potrebe.

Hrana kao i stres utječu na funkciju ove žlijezde.Tipično je hipertireoza, pojačani rad štitnjače, uzrok mršavosti, a hipotireoza, usporeni rad štitnjače, uzrok pretilosti, ali postoje i iznimke od ovog pravila.

Simptomi hipertireoze (pojačanog lučenja hormona štitnjače) između ostalog su: nervoza, nemir, razdražljivost, nesanica, tremor, pojačano znojenje, opadanje kose, ubrzano lupanje srca, povišen arterijski tlak, mršavljenje, učestale stolice, poremećaj menstrualnog ciklusa, pritisak u vratu, smetnje vida itd.

Smanjena funkcija štitnjače uzrokuje nedostatak hormona koji dovodi do usporavanja metabolizma u stanicama, tkivima i cijelom organizmu.

Simptomi hipotireoze su: pospanost, umor, depresija, manjak koncentracije, neuredne i bolne menstruacije, debljanje, promjene glasa i promuklost, problemi sa stolicom u smislu zatvora, blijeda i suha koža, debljanje, podbuhlo lice, natečene ruke i stopala, opća natečenost, povišen kolesterol u krvi i sl.

Hormoni štitnjače određuju koliko će glukoze sagorijevati naše stanice. Više hormona štitnjače u krvi znači da ćemo sagorijevati više glukoze i imati više energije. Maksimum funkcije štitnjača bi trebala imati u jutarnjim i prijepodnevnim satima jer je kroz ljudsku povijest čovjek ujutro trebao najviše energije za rad. Današnji dnevni ritam „suvremenog“ čovjeka, remeti ove prirodne procese, što je pored neodgovarajuće prehrane, još jedan uzrok porastu broja oboljelih od bolesti štitnjače.

Manjak hormona štitnjače usporava bazalni metabolizam za oko 40 % a višak hormona ubrzava bazalni metabolizam za 60-100% iznad normalnih vrijednosti.

Pravilna prehrana, zdrava životna okolina i metode uspješnog upravljanja stresom od izuzetne su važnosti za zdravlje štitnjače. Poremećaji i bolesti štitnjače često se javljaju kad organizam više ne može kompenzirati dugotrajan utjecaj nepravilne prehrane ili drugih navedenih faktora. Najsuvremenijim neinvazivnim dijagnostičkim metodama analize tjelesnog sastava uz pomoć medicinskih uređaja, moguće je dijagnosticirati poremećaje u tjelesnom sastavu koji mogu ukazati na probleme u radu štitnjače čak i uz normalne vrijednosti hormona štitnjače (snižene vrijednosti bazalnog metabolizma, zadržavanje suvišne tekućine u tijelu, prekomjerno nakupljanje masnog tkiva, visceralnih masnoća i sl.). Za zdravlje štitnjače korisno je iz prehrane isključiti i određene namirnice koje sadrže gluten i izotiocijanate ali je i način pripreme namirnica jednako važan. Sve navedene mjere važni su koraci na putu stabiliziranja funkcije i oporavka štitne žlijezde.

 

 

Psiha i prehrana

                                   

 

Mozak je organ misli, emocija i procesuiranja osjeta, te služi brojnim drugim aspektima komunikacije i kontrole različitih sistema i funkcija. Preporuka i odabir pravih namirnica za prehranu, zahtijeva individualni pristup svakoj osobi, koji osim analize sastava fizičkog tijela, zahtijeva i promatranje i indentificiranje ostalih karakteristika neke osobe, njene psihe, njenih emocija, te ako je moguće, praćenje promjena tijekom vremena. S obzirom na to da je svaki čovjek jedinstven, jedinstven je i njegov središnji živčani sustav, pa svaka hrana nije podjednako dobra za svaku osobu a posebno ju je potrebno prilagoditi osobama koje vec imaju razvijenu kliničku sliku po tipu psihijatrijskih ili neuroloških bolesti (depresija, anksioznost, panične atake, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest itd.) Središte nastanka emocija je mozak uz interakcije perifernih živčano-mišićnih struktura, a budući da je za nastanak određene emocije neophodna sinteza određenog neurotransmitera, važan je I unos specifične hrane koja će omogućiti njihovu sintezu. Utjecaj hrane na nastanak i modulaciju ljudskih osjećaja je ogroman zbog utjecaja na sintezu neurotransmitera, kemijskih tvari koje proizvode skupine neurona a čiji je utjecaj na ljudsku psihu, emocije, ponašanje, neupitan (npr. acetilkolin, glutama, GABA, glicin, serotonin, dopamin, noradrenalin, adrenalin, histamin itd).

Ako je prehrana siromašna tvarima koje su odgovorne za sintezu određenog neurotransmitera, jasno je da će i emocija koju taj neurotransmiter podržava biti slabija. Npr. Za emocije sreće, tjeskobe, tuge ili ljutnje, najodogovorniji su dopamin, noradrenalin, serotonin i GABA. U skladu s tim i hranu možemo podijeliti u skupine ovisno o vrsti neurotransmitera čiju sintezu potiče. Postoje i namirnice koje su dobrodošle u bilo koje doba i za vrijeme trajanja bilo koje emocije.

 

Namirnice koje daju mogućnost lakše i brže sinteze dopamina u mozgu, neurotransmitera koji je svojevrsni stabilizator, uspostavljaju sklad i harmoniju. Ovdje spadaju povrće i neke vrste voća, posebno bobičastog voća. Istraživanja su pokazala da za mnoge osobe nema slasnijeg i učinkovitijeg deserta za produžetak emocije sreće od banane u tamnoj čokoladi ili jagoda uz šampanjac. Povrće je bogat izvor zaštitinih tvari kao što su minerali i vitamini koji potpomažu sve kemijske procese i omogućuju oporavak organizma za nove cikluse emocija koji se neprestano izmjenjuju. Rajčica, jabuka, borovnica, trešnja ili šljiva nedvojbeno su zdrave za naše tijelo i naš duh, odnosno podržavaju osjećaj vedrine i optimističan pogled na život.

Namirnice koje potiču sintezu noradrenalina, neurotransmitera odgovornog za energetski učinak, daju nam volju i elan, te ih je potrebno konzumirati u stanju tjeskobe ili bezvoljnosti. Bijelo meso, primjerice piletina ili puretina u sastavu imaju proteine koji su polazna stanica za sintezu serotonina uz noradrenalin pa dobivamo sinegristički učinak na bolje raspoloženje i otklanjanje bezvoljnosti.

Crveno meso kao što je divljač, govedina I crvena mesa drugih životinja, imaju jači adrenalinski učinak i ako se u njima pretjera, mogu potaknuti i nastanak agresivnog ponašanja ili bijesa.

Namirnice serotoninskog tipa su one koje su ishodišna supstanca za nastanak serotonina kojeg se naziva i hormonom sreće. Ovdje npr. spadaju “zdrave” masnoće i tamna čokolada. Za njima instinktivno posežemo u stanjima tuge.

Namirnice GABA tipa su ishodišne tvari za nastanak neurotransmitera koji je dobrodošao svojim inhibicijskim i blagotvornim djelovanjem kod emocije ljutnje. Ovdje spadaju fermentirani mliječni proizvodi: jogurt, kefir, sir i sl.

Prehrana bez odricanja, usklađena s dnevnim ritmom lučenja hormona i probavnih enzima pomaže ostvariti i trajno zadržati optimalnu tjelesnu masu, dokazao je, još u prošlom stoljeću, francuski liječnik A. Delabos, te na postulatima svojih istraživanja, omogućio ljudima diljem svijeta postizanje optimalne tjelesne mase uz uživanje u hrani bez gladovanja, bez vaganja namirnica i brojenja kalorija.

              

Analiza tjelesnog sastava i u skladu s rezultatima analize i rezultatima laboratorijskih pretraga, kreiranje programa prehrane u kom je gladovanje strogo nepotrebno, glavni obroci i međuobroci dozvoljeni, brojenje kalorija i vaganje namirnica nepotrebno, temelji su jednostavne i prihvatljive metode mršavljenja i održavanja optimalne tjelesne mase, sve popularnije diljem svijeta.

Izradaprograma prehrane i suplementacije (ako je to potrebno), prilagođava se nalazima, zdravstvenom stanju klijenta i njegovoj tjelesnoj masi, bez obzira je li rijec o pretilim osobama koje imaju za cilj redukciju tjelesne mase na racun masnog tkiva ili osobama s idelanom tjelesnom masom, koje imaju za cilj odrzati idealnu tjelesnu masu, ocuvati zdravlje, prevenirati bolest i usporiti proces starenja.

Uz pomoc uređaja za analizu tjelesnog sastava na principu bioelektrične impendancije, liječnici certificirani za provodjenje ove metode, provode analizu tjelesnog sastava koja omogucava uvid u trenutno stanje organizma i individualnu procjenu zdravstvenog rizika. Uz spomenutu dijagnosticku proceduru, osim izrade programa prehrane, prilagodjenih zdravstvenom stanju i tjelesnoj masi svake osobe, prilikom prve posjete provodi se i edukacija o prehrani prema ovoj metodi, individualno, tj. prilagodjeno rezultatima dijagnosticke obrade za svaku pojedinu osobu u skladu s dobivenim rezultatima.

Nakon dijagnosticke obrade i izrade plana prehrane, slijedi aktivno praćenje napretka svake osobe na putu do postizanja željenog cilja, kroz redovite mjesečne kontrolne preglede, analize napretka, revizije planova prehrane u skladu s postignutim napretkom , te sve potrebne konzultacije i savjetovanja.

Postizanjem optimalne tjelesne mase, bez gladovanja i prehranom u skladu s ovom metodom brzo dolazi do:

- gubitka masnog tkiva u podrucju trbuha (abdominalna/centralna pretilost i visceralne masnoce)

- snizavanja razine ukupnog kolesterola i tzv. lošeg LDL kolesterola (low density cholesterol)

- rasta tzv. zaštitnog HDL kolesterola (high density cholesterol)

- snizavanja vrijednosti povisenog krvnog tlaka

- smanjivanja inzulinske rezistencije, regulacije glikemije I poboljsanja stanja kod pacijenata s dijabetesom tipa II

Regulacijom gore navedenih metaboličkih poremećaja uz pomoć prehrane prema ovoj metodi, smanjuje se rizik od nastanka srčanog I moždanog udara, dijabetesa tipa 2 I drugih najčešćih kronicnih bolesti “suvremenog” svijeta, poput tzv. metaboličkog sindroma.

Metabolički sindrom najčešće je uzrokovan “modernim” načinom života. Izloženost stresu, neredovita i nepravilna prehrana, nedostatak sna samo su neke od odrednica životnog stila modernog čovjeka. Smatra se da upravo takav životni stil pridonosi sve većoj učestalosti metaboličkog sindroma u "zapadnjački orijentiranoj" populaciji. Pretjerani unos rafiniranih ugljikohidrata, zasićenih masnoća i trans-nezasićenih masnih kiselina (porijeklom iz margarina i djelomično hidrogeniranih ulja) tijekom duljeg perioda može uzrokovati povišenu razinu kolesterola, triglicerida i inzulina.

Tijekom individualne edukacije vezane uz prehranu prema ovoj metodi, naglasava se važnost pravilnog kombiniranja namirnica s ciljem njihove lakše probave I iskoristivosti, te opasnost od pretjeranog unosa “loših” ugljikohidrata, koji potiču gušteraču na izlučivanje hormona inzulina koji je odgovoran za transport glukoze iz krvi do stanica.

 

                                         

 

Ako je energetski unos te unos "loših masti i ugljikohidrata" godinama povišen, dolazi do ozbiljnih poremećaja i razina inzulina ostaje kronično povišena. Stanice postaju neosjetljive na inzulin i samo relativno mala količina glukoze se razgrađuje, a razina glukoze u krvi ostaje visoka. S dugoročno povišenom razinom glukoze u krvi, rezistencija na inzulin može evoluirati u dijabetes. Smanjenje tjelesne mase, na racun masnog tkiva, prva je mjera u liječenju metaboličkog sindroma. Smanjenje tjelesne mase u pretilih osoba koje jos nemaju dijabetes poboljšava iskoristivost glukoze kao sto  poboljšava I regulaciju glukoze u krvi u pretilih osoba s već razvijenim dijabetesom tipa 2. 

 

Jednaka pažnja posvećuje se i osobama koje imaju optimalnu tjelesnu masu I izvrsne rezultate analize tjelesnog sastava a čiji je razlog dolaska estetske prirode tj. ljepota ali uz očuvanje dobrog zdravlja, vitkosti, vitalnosti s ciljem usporavanja procesa starenja.

Uspostavljanje uravnotežene prehrane, regulacija metabolizma, hormonske aktivnosti, optimizacija unosa makro I mikro nutrijenata, putem hrane koja odgovara Vasem organizmu I izbjegavanjem losih kombinacija hrane, kao i ispravljanjem disbalansa detektiranih u procesu dijagnosticke obrade, doprinosite Vašem dobrom zdravlju, boljem imunitetu, ljepšem I mlađem izgledu, Vašoj vitalnosti I dugovječnosti!

 

Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”, riječi su oca medicine Hipokrata, još iz antičkih vremena. I doista, svijest o važnosti pravilne prehrane mijenja se i značaj prehrane u preventivnom ali i terapijskom smislu biva prihvaćen i u stručnim, medicinskim krugovima, te danas postoje na stotine klinika diljem Europe i svijeta koje liječenje provode isljučivo prehranom.

Budimo pažljivi prema našem tijelu i pripazimo čime ga hranimo, jer ono smo što jedemo a naše tijelo jedina je kuća u kojoj doista moramo živjeti.

 

 

 

 

Analizu tjelesnog sastava I savjetovanje o prehrani provodi Dr. Maria Škornjak,

Poliklinika NovaMed, Av. V. Holjevca 23, Zagreb.

 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Naslov:
Komentar:
 

Dr. Maria Škornjak

Nazad Naprijed

Smršaviti bez gladovanja! Istina ili mit?

25-04-2016 Klikova:40985 KOLUMNA, Dr. Maria Škornjak ak - avatar ak

Odbacivanje redukcijskih dijeta kao metoda regulacije tjelesne mase, zbog njihove neprirodnosti i svijest o važnost analize tjelesnog sastava prije kretanja na put mršavljenja bez gladovanja, bez vaganja namirnica i bez brojenja kalorija, najvažnije su odluke koje rezultiraju brzim postizanjem cilja i laganim održavanjem željene tjelesne mase. Početkom dvadesetog stoljeća Index tjelesne mase ili  BMI (engl. Body mass index, krat. BMI) postao je...

Više o tome...

ANTI-AGE medicina - više od „peglanja bora“

01-02-2017 Klikova:11914 KOLUMNA, Dr. Maria Škornjak ak - avatar ak

Anti-age medicina, pogrešno se poistovjećuje samo s tzv. „peglanjem“ bora i daleko je više od tog jer riječ je o grani medicine u podlozi koje je primjena naprednih znanstvenih i medicinskih znanja i tehnologija za rano otkrivanje, prevenciju i liječenje bolesti vezanih uz proces starenja te briga za zdravlje kroz inovativni znanstveni pristup s ciljem postizanja viših zdravstvenih standarda, zdravlja...

Više o tome...

KOLUMNA Nikola Beatović (mag. cin. - magistar kineziologije)

Nazad Naprijed

Da li je moguće vježbama za trbušnu skupinu mišića izgubiti potkožno masno tkivo sa prednjeg dijela trupa ?

30-10-2014 Klikova:4029 Nikola Beatović, mag. cin. - magistar kineziologije ak - avatar ak

Vježbama za trbušnu skupinu mišića možemo jedino ojačati tu mišićnu skupinu, a nikako ne možemo reducirati potkožno masno tkivo sa prednjeg dijela trupa, jer je ta sportska aktivnost male kalorijske potrošnje. Te vježbe svakako trebate kombinirati sa nekom aerobnom (i anaerobnom) aktivnošću (hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, dizanje utega...). Uravnoteženom prehranom, te planom i programom treninga možete reducirati potkožno masno...

Više o tome...

Koja je granica aerobnog treninga i kako izbjeći pretreniranost?

23-04-2014 Klikova:3596 Nikola Beatović, mag. cin. - magistar kineziologije ak - avatar ak

Sve ovisi o cilju koji želite postići aerobnim treningom. Prvi cilj je povećanje sposobnosti sustava za prijenos kisika, drugi cilj je povećanje sposobnosti mišića da iskorištava kisik u što dužem periodu treninga/natjecanja i treći cilj je povećanje sposobnosti brzog oporavka nakon motoričke aktivnosti visokog intenziteta. Ukoliko ste dobro aerobno pripremljeni, veći ćete postotak energije proizvesti aerobno, što će omogućiti rad...

Više o tome...

Kako dobiti mišićnu masu?

23-04-2014 Klikova:5012 Nikola Beatović, mag. cin. - magistar kineziologije ak - avatar ak

Za početak bi trebali povećati ukupan dnevni unos kalorija i imati adekvatan program treninga sa utezima za povećanje mišićne mase. Ukupnu dnevnu potrošnju kalorija trebate povećati od 250 kalorija do 500 kalorija, zavisno od broja aerobnih treninga. Ako dnevni unos kalorija povećate za 1000 kalorija, mogli bi vrlo brzo nakupiti veće količine potkožnog masnog tkiva, što sigurno ne želite, zato...

Više o tome...

KOLUMNA, Dr.Miroslav Trkovnik

Nazad Naprijed

Nesvjesno prejedanje

11-03-2013 Klikova:6080 Dr. Miroslav Trkovnik ak - avatar ak

Lov i sakupljanje je odlikovalo način života i hranjenje prvobitnih modernih ljudi. Pronalazak hrane je bio prioritetan zadatak tijekom većeg dijela naše evolucije koja traje oko 200 000 godina. Tek prije 10 000 godina, formiranjem prvih stalnih naseobina, gdje se populacija počela baviti poljoprivredom, nabavka hrane postaje sigurnija. Na kraju, lakše je i manje opasno po život uzgajati pšenicu i...

Više o tome...

KVALITETA ŽIVOTA I SNAGA MIŠIĆA

15-02-2013 Klikova:4151 Dr. Miroslav Trkovnik ak - avatar ak

Mnoštvo naučnih studija pokazuje da snaga naših mišića bitno djeluje na kvalitetu života. Kada koristimo pojam vježbanje ,većina nas, pomisli na tjelesne napore koje ubrzavaju rad srčanog mišića. Na primjer, trčanje ili brzi hod. Vježbe snage zanemarujemo. Pogotovo ženski pol.  Ipak vježbe snage kao i druge tjelesne aktivnosti pomažu u održavanju pravilne tjelesne mase. Preporučene se i dijabetičarima. Usporavaju proces...

Više o tome...

Sauna i zdravlje

04-02-2013 Klikova:5809 Dr. Miroslav Trkovnik ak - avatar ak

Prve saune su nastale u Finskoj prije više od 1000 g. To su bile prostorije ukopane na obroncima brda koje su se koristile i kao primitivne rađaone. U sredini prostorije  paljena je vatra.   U razgoreni plamen  ubacivano je kamenje, koje je kasnije održavalo temperaturu. Na vrhu tih ukopanih prostorija je postojao otvor putem kojeg je dim napuštao  prostoriju. Prije...

Više o tome...

KOLUMNA Vesna Bosanac

Nazad Naprijed

Bezglutenska prehrana i sport

15-03-2016 Klikova:1470 Vesna Bosanac, NUTRICIONIST ak - avatar ak

Ugljikohidrati su glavni izvor energije u mišićima. Sportašima se preporučuje da svoju prehranu baziraju na žitaricama i proizvodima od žita. Klasični je kruh gotovo svakodnevno prisutan na jelovniku sportaša. Međutim, Novak Đoković je postao 1. tenisač svijeta nakon što je počeo prakticirati bezglutensku prehranu. Što je to? Kratko ću se osvrnuti na prehranu bez klasičnih peciva, pizze i tjestenine.

Više o tome...

Redukcijske dijete

15-03-2016 Klikova:1186 Vesna Bosanac, NUTRICIONIST ak - avatar ak

Lako je udebljati se. Koliko je teško smršaviti, a pri tome zadržati mišićno tkivo, većini je više nego poznato. Nastavak primrema i natjecanja razlog je zbog kojeg mnogi sportaši pribjegavaju brzim dijetama. Što može krenuti po zlu?

Više o tome...

JEČAM (2)

19-01-2015 Klikova:3560 Vesna Bosanac, NUTRICIONIST ak - avatar ak

Sužen izbor svježih namirnica, u hladno doba godine, afirmira kuhana jela sa žitaricama, a topla krepka variva izmame svakome osmjeh na lice. Ječam je žitarica koja, zahvaljujući svom nutritivnom sastavu i svojstvima, zavrjeđuje češću prisutnost na jelovniku. Ječam (Hordeum vulgare) jedna je od prvih kultiviranih žitarica. Koristi se za prehranu ljudi i životinja, u proizvodnji piva i žestokih pića, a u...

Više o tome...

 

Pratite nas na fejsu