Ispis

UTJECAJ VITAMINA K2 I OKTAKOZANOLA NA ATEROSKLEROZU (2)

UTJECAJ VITAMINA K2 I OKTAKOZANOLA NA ATEROSKLEROZU

 S obzirom na progresijski karakter bolesti ateroskleroze, potreban je naš angažman i u čestom broju slučajeva mučan proces promjena životnih navika koje smo godinama zanemarivali. Priroda nam nudi samo dio rješenja – ostatak je na nama. Ispitajmo studije i djelatne tvari s jakim farmkološkim učinkom za zdravlje kompletnog kardiovaskularnog sustava.

 O aterosklerozi

Ateroskleroza predstavlja bespovratan proces starenja krvnih žila, organa i organizma s plakom (ateromom) kao osnovnom jedinicom procesa ateroskleroze. Rana faza nastanka plaka podrazumijeva utjecaj masnih naslaga (ukupan i LDL kolesterol, trigliceridi). U kasnijoj fazi sol kalcija se lijepi za plak koji je nastao od kolesterola čime se stvara kalcifikat (kalcij+plak), stvrdnuta i rigidna masa u našim krvnim žilama.

 

 

Oktakozanol – smanjenje ''lošeg'' kolesterola

Oktakozanol alkohol sa 28 ugljikovih atoma dobiven iz složenijeg – polikozanola.

Mehanizam djelovanja oktakozanola se očituje u sprečavanju sinteze kolesterola (preko enzima AMP kinaze) čime se djeluje na razvoj plaka u njegovoj prvotnoj fazi.

Isto tako, oktakozanol djeluje korak prije djelovanja statina zbog čega je direktno komplementaran sa statinima, može se davati zajedno s njima i na taj način djelovati sinergijski.

‘‘Efekt oktakozanola je dozno ovisan – smanjenje ukupnog i LDL kolesterola linearno raste s povećanjem doze od 5mg do 20mg. U određenoj mjeri dolazi i do rasta dobrog kolesterola. Dalje povećanje doze do 40mg ima dodatni efekt na sniženje triglicerida.‘‘

Vitamin K2 – sprječavanje kalcifikacije aorte

Vitamin K je otkriven još 1929. godine, a Eduard Adelbert Doisy je sintetizirao oba oblika (K1 i K2) 1939. godine za što je zajedno sa Henrik Carl Peter Damm-om 1943. godine, koji je otkrio postojanje vitamina K, dobio Nobelovu nagradu.

Vitamin K se pojavljuje u dva oblika: K1 i K2.

Vitamin K (u pravilu se odnosi na vitamin K1) služi za sintezu faktora koagulacije (proteini zaduženi za grušanje krvi). Supstance bogate vitaminom K (K1) su biljnog porijekla, kao što su primjerice kupus i zelena salata.

 

Vitamin K2 je komponenta vitamina K koja se od vitamina K1 razlikuje po kemijskoj formuli, mehanizmu djelovanja i po načinu unošenja u organizam (hrana životinjskog porijekla kao što su gusti sirevi, jaja, meso i najviše u japanskoj namirnici natto). S hranom se maksimalno može unijeti 5-10 μg.

Kada se u organizam unese vitamin K2, on sudjeluje u kemijskoj reakciji karboksilacije s matriksnim GLA proteinom zbog čega ovaj postaje aktivan. GLA protein se nalazi u zidu krvne žile i on je glavni inhibitor

kalcifikacije. Na taj način se djelovanjem vitamina K2 sprečava proces kalcifikacije.

Posljedično, kalcij plovi krvlju i najveća vjerojatnost vezanja biti će upravo u kostima.

Studije na životinjama su pokazale da glodavci kojima nedostaje MGP (Matriks GLA protein), a koji su inače rođeni zdravi pokazuju kalcifikaciju arterija prije nego dožive jedan tjedan. Nakon tri tjedna arterije su toliko oštećene da životinje ubrzo umiru ukoliko ne prime vitamin K2 u prehrani.

‘‘Jedna od najvažnijih studija koja potvrđuje navedeno je Rotterdamska studija s 4807 pacijenata koja je pokazala da povećanje dnevnog unosa vitamina K2 smanjuje rizik od kalcifikacije aorte, mortaliteta koronarne bolesti srca (KBS) i mortaliteta svih uzroka.‘‘

 

Renate Gunci-Todić, dr.med.